Sunce je centralna zvezda sunčevog sistema. Energija i gravitacija Sunca su jako bitni za mnoge procese u sunčevom sistemu, kao na primer, kruženje planeta, kometa, temperatura na površini planeta...
Sunce sadži 99,8 ukupne mase sunčevog sistema. Spada u specijalnu klasu zvezda G2V. G2 znači da je pripližna temperatura na njenoj površini oko 5780K i da je bele boje, koja se, zbog prelamanja u atmosveri, čini na Zemlji belom.
Ljudi su uvek znali da za svoj opstanak mogu da zahvale Suncu.
Međutim i mnoge nepogode su vezane za Sunce. Ljudi nisu mogli da objasne kretanje Sunca, kao ni varijaciju temperature.
Sunce su gotovo uvek povezivali sa nekim od bogova. Bogovi su nastajali kao posledica neobjašnjivih činjenica.
Stvari koje su se dešavale u njihovoj okolini, a koje nisu znali da objasne, stavljali su pod uticaj nekog boga. Tako je Sunce u gotovo svakoj kulturi dobilo boga, koji ima moć nad Suncem.
Da počnem od naše staroslovenske mitologije.
Rod (praotac bogova) je prema mitu bio u početku zarobljen u jajetu, kao pupoljak.
Nije postojalo ništa, osim tame i jajeta u kome je bio Rod. Kada je dao život boginji ljubavi, po imenu Lada, ljuska jajeta je pukla i kroz pukotine se proširila ljubav u vidu svetlosti.
Kasnije je Rod od svog tela stvorio nebeska tela i prirodne fenomene – od lica je stvorio Sunce, od svojih grudi je stvorio Mesec, zvezde od svojih očiju, vetar od svog daha.
Rodov sin je bio Svarog, koji je bio bog neba i Sunca, kao i Vrhovni bog kod Slovena. Njegova žena je bila Lada i on je otac svih dobrih bogova.
Kasnije se i Dažbogu pripisuje vladavina Suncem. Jedna njegova ćerka se zvala Zorja, i po njoj je nastao izraz "zora" za rađanje sunca. Zanimljivo je da 25. decembar je bio kod Slovena i Kelta rezervisan za praznik nepobedivog Sunca. U toku pokrštavanja ove dve velike grupe naroda, taj praznik je promenio oblik i postao Božić, jer misionari nisu mogli da iskorene ovaj praznik.
U Egiptu su 3 boga bila povezana sa Suncem. Prvi je Ra. On je identifikovan sa suncem u podne. Kako se razvio njegov kult on je postao stvoritelj.
Smatra se da su ljudi nastali od suza boga Ra i njegove patnje.
Drugi bog je Horus.
Njegovo jedno oko se smatralo da je Sunce a drugo Mesec. Pošto Mesec nije sjajan koliko i Sunce to je objašnjeno pričom o njegovoj borbi sa Setom, nakon što je Set ubio Ozirisa. Takođe Horusovo oko je postalo simbol moći.
Treći je Aton, mada se za njega smatra da je aspekt boga Ra. Uglavnom on predstavlja disk Sunca.
Zna se da je u Grčkoj bog sunca bio Helije, koji je vozio Sunčevu kočiju. Ostrvski Kelti su imali Mog Ruith-a. Bio je jednooki to jedoonki bog sa srebrnim oklopom i poput Helija imao je Sunčevu kočiju.
Gali i kontinentalni kelti su poštovali
Belanus-a. Vikinzi su poštovali
Sunu.
Rimska boginja Sunca se zvala Sol. Arina je bila Hitatska boginja sunca. Marduk ili Bel je bio kod Vavilonaca zadužen za upravljanje Suncem. Surja je Hinduistička boginja Sunca.
Huiciplopoctli se poštova kod Asteka, nekad se on poistovećavao sa Teskalipokom, koji je imao više uloga, tu je i Tonatiju. Ah Kin ili Kinih Ahau je Majansko božansvo Sunca, njegovo ime znači "On od Sunca". Kod Aborigina Sunce nema konkretno ime, ali je ženskog roda.
Ona se probudila na molbu tvorca (koji takođe nema ime, već se pojavljuje u pričama kao "inteligencija"), i svojim sjajem probudila sve biljke i životinje.
Kasnije je uz pomoć "inegencije" stvorila čoveka i ženu. Tada je poslednji put sišla na zemlju, od tad posmatra svoj rad sa visine.
Po svemu sudeći, tokom istorije Sunce je zauzimalo jedno od centralnih mesta u verovanjima i običajima gotovo svih naroda.
Mnogi gospodari bogova su bili zapravo bogovi Sunca. Najlepši i najveći hramovi su posvećeni bas ovoj zvezdi.
Ljudi možda tad nisu znali mnogo o Suncu kao nebeskom telu, ali su znali da im od njega zavisi opstanak.